Naslovna Srbija Na Šarganskoj osmici kao na Alpima

Na Šarganskoj osmici kao na Alpima

Čekajući užitak zbog kog su izdaleka došli u Srbiju, vožnju starim dobrim "ćirom" - četvoro švajcaraca prekjuče je u restoranu kraj početne stanice "Šarganske osmice" gustiralo mokrogorski doručak.

114
0

– Was ist das? Us-ti-pci? Cvarki? Mmmm – skupio je tri prsta Tomas Burdih, pa ih poljubio odobravajući zalogaj, a onda ga zalio sa jedan „sljivovic“.

A pogled mu na koloseku! Tamo je, upravo čekajući Tomasa i njegovu grupu, da ih povuče padinama Šargana, pištala i purnjala lokomotiva. Četvoro Švajcaraca, koji su zakupili voz van reda vožnje, želeći da sami proputuju uskokolosečnom prugom koja ih je navela u Srbiju, kroz crn oblak koji ispusti parnjača, uđe u drvene vagone.

– Ljubitelji smo pruga uskog koloseka i vozova na parnu vuču. Takvih je puno u našoj zemlji. Obilazili smo slične atrakcije u Mađarskoj, Rumuniji, Austriji, sad smo došli u Srbiju da vidimo ovo fantastično graditeljsko rešenje – pričala nam je pre nego što se u voz ukrcala Barbara Simen, jedina žena u grupi znatiželjnika iz Švajcarske.

Dobro su proučili istoriju i posebnost mokrogorske pruge. Znaju da je građena početkom prošlog veka, da je spajala Beograd sa Dubrovnikom preko Sarajeva, da su „osmicom“ kojom se voz dva puta provlači kroz istu tačku savladana šarganska brda. Poznato im je da je u Mokroj Gori i etno-selo Emira Kusturice.

– Kao dečak sam se zaljubio u železnicu. Maštao sam da budem mašinovođa. Punih 20 godina radio sam kao mašinovođa spuštajući i penjući vozove uz i niz Alpe. Ostvario sam svoj životni san, sada sam penzioner, putujem i uživam u vozovima na starim prugama – priča nam Tomas Budrih.

Osim vožnje „Šarganskom osmicom“, „nikakva druga posla“ u Srbiji nemaju. Jedino što nisu znali je da je Srbija, tako rekoše, ništa manje lepša nego Švajcarska. Pomalo im i beše čudno što zakup voza na parni pogon, na ovako atraktivnom terenu, košta samo 120.000 dinara.

Jedino što su zahtevali od domaćina je da „ćira“ stane na tri atraktivne lokacije kako bi prugu, voz, „osmicu“, prirodu, Šargan, Srbiju, ovekovečili.

– Trebalo je da dođe nas 20, ali su ostali odustali, jer na vreme nismo dobili potvrdu da će nam obezbediti parnjaču. Nas četvoro se nismo pokolebali. Srećni idemo odavde – pričao nam je Til Puc pre nego što se sa prijateljima zaputio da obrne krug dug 15 kilometara.

Vladimir Lojanica